U Srebrenici je za 2. septembar najavljeno okupljanje povodom smrti Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), koji je pred međunarodnim pravosuđem pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i drugih ratnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Informacija o organizovanju ovakvog skupa izazvala je brojne reakcije, posebno zbog mjesta na kojem je najavljen. Srebrenica je grad koji je u kolektivnom sjećanju žrtava i njihovih porodica ostao simbol jednog od najtežih zločina počinjenih na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.
Najava okupljanja povodom smrti čovjeka čija je komandna odgovornost za zločine utvrđena pred međunarodnim sudom zbog toga nosi posebno težak simbolički značaj.
Mladić preminuo u Hagu nakon višegodišnjeg izdržavanja kazne
Ratko Mladić preminuo je 27. augusta 2026. godine u Hagu, gdje je služio doživotnu kaznu zatvora nakon pravosnažne presude Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.
Njegov slučaj bio je jedan od najznačajnijih procesa pred međunarodnim pravosuđem koji se odnosio na rat u Bosni i Hercegovini. Prvostepena presuda protiv Mladića izrečena je 2017. godine, kada je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, prisilno premještanje i druge zločine.
Žalbeno vijeće je 2021. godine potvrdilo doživotnu kaznu zatvora, čime je presuda postala pravosnažna.
Sudski proces trajao je godinama, a tokom njega predstavljeni su brojni dokazi o djelovanju struktura Vojske Republike Srpske i ulozi njenog tadašnjeg komandanta u vojnim operacijama širom Bosne i Hercegovine.
Srebrenica i dalje mjesto dubokog bola za porodice žrtava
Posebnu težinu najavi skupa daje činjenica da je upravo Srebrenica bila poprište genocida počinjenog u julu 1995. godine.
Nakon pada tadašnje zaštićene zone Ujedinjenih nacija, snage Vojske Republike Srpske počele su operaciju koja je rezultirala masovnim ubistvima Bošnjaka. U narednim danima ubijeno je više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, dok su hiljade žena, djece i starijih osoba protjerane iz tog područja.
Posmrtni ostaci žrtava pronađeni su u brojnim masovnim i sekundarnim masovnim grobnicama širom istočne Bosne. Identifikacije žrtava i ukopi na Memorijalnom centru u Potočarima nastavljaju se i decenijama nakon zločina, dok porodice još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih.
Međunarodni sudovi utvrdili su da su zločini počinjeni u Srebrenici predstavljali genocid. Presude međunarodnih pravosudnih institucija predstavljaju ključni dio dokumentovane historije rata u Bosni i Hercegovini.
Mladićeva uloga utvrđena pravosnažnom presudom
Ratko Mladić bio je jedan od najvažnijih vojnih zvaničnika Republike Srpske tokom rata u Bosni i Hercegovini. Kao komandant VRS-a imao je centralnu ulogu u planiranju i provođenju vojnih operacija.
U pravosnažnoj presudi navedeno je da je Mladić bio dio udruženih zločinačkih poduhvata čiji je cilj, između ostalog, bio trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata sa teritorija koje su vlasti bosanskih Srba smatrale svojima.
Njegova odgovornost posebno je povezana sa događajima u Srebrenici, ali i sa kampanjom granatiranja i snajperskog djelovanja protiv civilnog stanovništva Sarajeva, kao i uzimanjem pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce.
Zbog toga je njegovo ime decenijama nakon rata ostalo jedno od najkontroverznijih u javnosti Bosne i Hercegovine i regiona.
Zašto je najava skupa izazvala ogorčenje
Najava okupljanja u Srebrenici posebno je osjetljiva zbog odnosa prema žrtvama i njihovim porodicama. Za preživjele i porodice ubijenih, Srebrenica nije samo geografski pojam, već mjesto povezano s gubitkom hiljada života i traumom koja traje generacijama.
U takvom kontekstu, okupljanje kojim bi se obilježavala smrt pravosnažno osuđenog ratnog zločinca može biti doživljeno kao direktno ponižavanje žrtava i pokušaj relativizacije sudski utvrđenih činjenica.
Pitanje odnosa prema ratnim zločinima i njihovim počiniocima i dalje je jedno od najosjetljivijih društvenih pitanja u Bosni i Hercegovini. Dok porodice žrtava insistiraju na poštovanju presuda i kulturi sjećanja, postoje i pokušaji veličanja osoba osuđenih za najteže zločine.
Takve podjele dodatno otežavaju proces suočavanja s prošlošću i izgradnju društva u kojem bi činjenice utvrđene pred sudovima trebale imati prednost nad političkim i nacionalnim interpretacijama.
Sjećanje na žrtve ostaje ključna poruka Srebrenice
Srebrenica je danas jedno od najvažnijih mjesta sjećanja na žrtve rata u Bosni i Hercegovini. Svakog jula u Potočarima se održava komemoracija kojoj prisustvuju porodice žrtava, preživjeli, predstavnici institucija, diplomatskog kora i brojni građani.
Centralna poruka tih okupljanja jeste očuvanje sjećanja na ubijene i insistiranje na utvrđenim činjenicama o genocidu.
Upravo zbog toga najava skupa posvećenog Ratku Mladiću u Srebrenici ima mnogo širi značaj od samog jednog javnog okupljanja. Ona ponovo otvara pitanje granica između prava na javno okupljanje i odgovornosti društva da zaštiti dostojanstvo žrtava i spriječi normalizaciju veličanja osoba pravosnažno osuđenih za ratne zločine.
Decenije nakon rata, suočavanje s prošlošću i dalje traje
Više od tri decenije nakon početka rata, Bosna i Hercegovina još uvijek se suočava s posljedicama ratnih zločina, uključujući različita tumačenja događaja, negiranje presuđenih činjenica i pokušaje rehabilitacije osuđenih ratnih zločinaca.
Slučaj Ratka Mladića jedan je od najjasnije dokumentovanih primjera. Njegova doživotna presuda predstavlja rezultat višegodišnjeg sudskog procesa tokom kojeg su razmatrani brojni dokazi, svjedočenja i dokumenti.
Zbog toga pitanje odnosa prema njegovoj smrti nije samo pitanje političkog ili nacionalnog opredjeljenja, već i odnosa prema pravosnažnim sudskim činjenicama.
U Srebrenici, gradu u kojem se i danas tragaju posmrtni ostaci ubijenih, a porodice svakog jula ispraćaju novootkrivene žrtve, svako javno veličanje Mladića neizbježno nosi posebnu težinu.
Najavljeno okupljanje 2. septembra tako će, osim pažnje javnosti, ponovo staviti u fokus pitanje kako se Bosna i Hercegovina odnosi prema vlastitoj ratnoj prošlosti, žrtvama i presudama međunarodnih sudova. Za porodice žrtava, međutim, ključna ostaje ista poruka: sjećanje na ubijene ne smije biti potisnuto, a činjenice o genocidu u Srebrenici ne mogu se mijenjati političkim interpretacijama.
